{"id":12007,"date":"2019-05-25T12:21:37","date_gmt":"2019-05-25T12:21:37","guid":{"rendered":"http:\/\/vesticjarevija.com\/obred-%d0%bf%d0%b5%d1%80%d0%b5%d0%bf%d0%b5%d0%ba%d0%b0%d0%bd%d0%b8%d1%8f-%d1%80%d0%b5%d0%b1%d1%91%d0%bd%d0%ba%d0%b0-u-pec-na-lopati\/"},"modified":"2019-05-25T12:21:37","modified_gmt":"2019-05-25T12:21:37","slug":"obred-%d0%bf%d0%b5%d1%80%d0%b5%d0%bf%d0%b5%d0%ba%d0%b0%d0%bd%d0%b8%d1%8f-%d1%80%d0%b5%d0%b1%d1%91%d0%bd%d0%ba%d0%b0-u-pec-na-lopati","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/vesticjarevija.com\/?p=12007","title":{"rendered":"Obred &#8220;\u041f\u0415\u0420\u0415\u041f\u0415\u041a\u0410\u041d\u0418\u042f&#8221; \u0420\u0415\u0411\u0401\u041d\u041a\u0410 &#8221; u pe\u0107 na lopati"},"content":{"rendered":"<p>(deo teksta, koji smo objavili u Ve\u0161ti\u010djoj Reviji broj 10.<em>\u00a0posredstvom Georgi Misheva,\u00a0 autorke:\u00a0<\/em><em><strong>Valentine Ponomareve<\/strong> )<\/em><\/p>\n<p>Verovalo se da, ako je dete ro\u0111eno prerano, ako je ono bolestno ili slabo, to zna\u010di da \u201enije sazrelo\u201d u maternici. A ako je tako, onda je bilo potrebno da se dovede na \u201enu\u017ene uslove\u201d, ne samo da pre\u017eivi, nego i stekne potrebnu vitalnost. Pe\u0107 je po tradiciji drevnih Slovena predstavljala simbol vaseljene, trostrukog sveta, u kojem se prepli\u0107u nebeski, zemaljski i podzemni svet, i kao mesto komunikacije sa precima. Na taj na\u010din su se obra\u0107ali za pomo\u0107 njima kako bi spasili nedu\u017eno dete. U tu svrhu su odmah po ro\u0111enju dete uvijali u ra\u017eano testo kao veknu hleba, ostavljaju\u0107i mu samo slobodne usta i nozdrve, a zatim spu\u0161tali u pe\u0107nicu. To nije bilo obi\u010dno testo, ve\u0107 je ume\u0161eno sa vodom donetom sa tri izvora, koje je zamesila baba vra\u010dara. Pe\u0107nica nije bila upaljena ve\u0107 je je iznutra bila topla. Dete uvijeno u testo postavljali su na lopatu sa kojom se unosi hleb i ostavljaljji ga unutra kratko vreme.<\/p>\n<p>U nekim mestima su to radile vra\u010dare, babice, u drugim same majke, a kod tre\u0107ih najstarija \u017eena u selu. Nikada \u201eperepekanije\u201d nije izvodila samo jedna osoba (morale su biti u rodu),\u00a0i uz obaveznu pratnji specijalnih govora. Ako je vra\u010dara imala pomo\u0107nicu koja je skidala dete sa lopate, izgovarale bi zajedno: <em>\u201eIspeci se, ispeci pse\u0107u starost\u201d,<\/em> a u drugim slu\u010dajevima predlagao se obavezni dijalog svih u\u010desnika obreda. Poenta dogovora nije bila u uzgovaranju istih re\u010di nego u odr\u017eavanju ritma u trenutcima kada se dete ubacivalo u pe\u0107 ili izvla\u010dilo van, kako ono ne bi izgubilo vazduh. Ako je obred radila majka, na vratima je stajala svekrva. Ulaze\u0107i u ku\u0107u pitala je<em>:\u201e\u0161ta to radi\u0161\u201d ?<\/em> Nevesta je odgovarala: \u201ePe\u010dem hleb\u201d i sa tim re\u010dima unosila dete sa lopatom u pe\u0107nicu. Svekrva je na to odgovorila: <em>\u201ePeci, peci, ali nemoj da prepe\u010de\u0161\u201d<\/em>, i izgovoriv\u0161i to izlazila napolje, a porodilja bi vadila lopatu van iz pe\u0107nice. Sli\u010dan dijalog mo\u017ee se odvijati sa \u017eenom koja tri puta napravi krug oko ku\u0107e po zalasku Sunca, pri \u010demu je zastajkivala kraj proizora i zapitkivala. Ponekad je majka stojala pod prozorom a vra\u010dara obavljala obred.\u00a0Sledi detaljniji opis obreda \u201eperepekanije\u201d deteta pri kojem se obred nastavlja tako \u0161to ga vra\u010dara no\u0107u le\u010di a zatim vra\u0107a majci.<\/p>\n<p>\u201eU gluho doba no\u0107i, kada se pe\u0107 potpuno ohladi, jedna od baba ostaje sa detetom u kolibi, a vra\u010dara izlazi van u dvori\u0161te. Prozor od kolibe je obavezno otvoren, a u prostoriji je mrak.<\/p>\n<p><em>Ko je kod tebe kumo u kolibi?<\/em> pita vra\u010dara sa prozora\u2026 Ja kumo, izgovara baba, kazivaju\u0107i svoje ime\u2026 <em>Nikog drugog nema?<\/em> nastavlja sa pitanjima vra\u010dara. Oh, nisam sama kumice. Zalepilo se se ovde gore-najgore, su\u0161ica pogana\u2026 <em>Onda ti nju skini i do\u0111i k meni<\/em>, savetuje vra\u010dara \u2026 Rado bih do\u0161la da mogu, \u010duje se iz kolibe\u2026 <em>A zbog \u010dega?<\/em> Ako skinem zlu i tamnu pogan i to dete \u0107e potamniti jer u tami sedi. <em>Onda ti dete zapeci u pe\u0107i, i zlo \u0107e iza\u0107i iz njega, poslu\u0161aj savet kume.\u00a0<\/em>Nakon toga baba unosi dete lopatom u pe\u0107, a ova druga je nakon tri kruga oko ku\u0107e pita: <em>\u201eA \u0161to ti kumo radi\u0161\u201d\u2026 <\/em>Su\u0161icu pe\u010dem. <em>Kumo gledaj da ne ispe\u010de\u0161 i Vanju<\/em>. A \u0161to? pita baba. <em>Zlotvora zatvori a Vanju mi prodaj. <\/em>Zatim vra\u010dara preko prozora daje 3 kopejke a baba iz pe\u0107nice vadi dete i daje joj ga preko prozora i tako tri puta. <em>Nije jo\u0161 zdravo<\/em> i vra\u0107a ga na lopati i vra\u010dara ga nosi svojoj ku\u0107i da preno\u0107i a ujutru ga vra\u0107a majci.<br \/>\nPre-revolucionarni etnograf i istra\u017eiva\u010d V.K. Magnicki, u svom delu \u201eMaterijal za obja\u0161njenje stare \u010duva\u0161ke vere\u201d pi\u0161e: \u201eEvo kako su oni le\u010dili de\u010dije lo\u0161e zdravlje. Bolesno dete stavljali su na lopatu za hleb pokriveno slojem testa, a zatim premazivali sve na njemu sem otvora za disanje. Nakon toga su tri puta vra\u0107ali dete u pe\u0107nicu povrh toplog uglja. Po re\u010dima drugog etnografa, P.V. Denisova, dete su skidali sa lopate a prve slojeve testa sa deteta provla\u010dili kroz otvor za pse kako bi pas polizao prve slojeve testa. \u201eZa vreme te procedure izgovarale su se uvek odre\u0111ene re\u010di. Varijanti <em>pe\u010denja<\/em> deteta je bilo mnogo. Nekad su dete premazivali testom a lopatu s njim prinosili nad toplim ugljem i u otvorenoj pe\u0107nicu. No u svakom slu\u010daju uvek je to bilo na hlebnoj lopati i u pe\u0107nici kao simbolom vatre. Prema svedo\u010danstvu starih \u010dlanova, za metodu \u201epe\u010denja\u201d posezalo se u vrlo ekstremnim slu\u010dajevima, kako bi dete spasili od sigurne smrti, nakon \u010dega ne samo da ne bi umrlo nego bi ozdravio. De\u0161avalo se i da dete umre kada nisu uspevali da ga skinu sa lopate, pri \u010demu je svekrva kroz pla\u010d govorila snahi:\u201e<em>zna\u0161, njemu se nije \u017eivelo, jer bi ustao ja\u010di posle toga\u201d<\/em><\/p>\n<p>Treba spomenuti da je obred \u201epe\u010denja\u201d postojao u vreme ruske vladavine. <em>Prema memoarima stanovnika sela Olkhovka<\/em> V.I.Valejeva (ro\u0111en 1928) \u201epekli\u201d su i njegovog mla\u0111eg brata Nikolaja. Bilo je to u leto 1942. Njegov brat nije bio toliko bolestan ali je bio promenljivog zdravlja. Lekara nije bilo u selu. Okupljene babe su uspostavile dijagnozu <em>\u201eOn ima su\u0161icu\u201d<\/em> i preporu\u010deno je \u201eperepekanije\u201d. Po pri\u010di Velejeva, njegova majka ga je rodila u \u0161estom mesecu i postavila ga je na drvenu lopatu za hleb i nekoliko puta \u201esagorevala\u201d Nikolaja u pe\u0107nici. Istina, \u00a0pe\u0107 je bila ve\u0107 uga\u0161ena. Za to vreme svekrva je tri puta napravila krug oko kolibe, zagledala kroz prozor i pitala: <em>\u201eBaba, baba \u0161ta pe\u010de\u0161\u201d?<\/em> Na \u0161ta je snaha naizmeni\u010dno odgovarala:\u201eSu\u0161icu pe\u010dem\u201d. Po re\u010dima Vladimira Ivanovi\u0107a, njegovog brata su le\u010dili od slaba\u0161nog zdravlja. Do danas Nikolaj se dobro ose\u0107a i ima vi\u0161e od 70 god.<\/p>\n<p>Mo\u017eda taj stari paganski postupak ima odjeka kao jedan od najstarijih rituala \u2013 <strong>\u010di\u0161\u0107enje kroz vatru.<\/strong> Tako\u0111e, to je izgleda neka vrsta kaljenja (toplo-hladno), kada se telo pripremi za borbu protiv bolesti.\u00a0Odavno je prime\u0107eno da u te\u0161kim vremenima, kada ljudi postepeno gube svaku nadu na izlaz iz te\u0161kog polo\u017eaja, kad im preti stra\u0161na opasnost, onda iz vekovnih dubina ispliva odjednom re\u0161enje, reklo bi se davno zaboravljenih obreda i obi\u010daja kada bi se prisetili onoga \u0161to su njihovi dede i babe u takvim situacijama radili. U Rusiji \u201epe\u010denja\u201d je sve manje. De\u010dija smrtnost je na ni\u017eem stupnju, no bolesne dece je sve vi\u0161e. <strong>Mali\u0161ane sada<\/strong> ne \u201epeku\u201d ve\u0107 ih <strong>stavljaju u inkubatore.<\/strong><\/p>\n<p>Setimo se, kako je u bajci guska prestala loviti decu tek nakon \u0161to se popeli na pe\u0107? Pe\u0107 mo\u017ee biti uslov. Uostalom, \u201eperepekanije\u201d kao proces nije bio samo medicinski postupak, nego ima i simbolike. Stavljanjem deteta u pe\u0107nicu sagorevala se bolest, i moglo bi simboli\u010dno zna\u010diti:<\/p>\n<p>-Prvo: dodatno pe\u010denje (perepekanije) deteta uvijenog u hleb u pe\u0107nici tuma\u010di se obi\u010dnim mestom za pe\u010denje hleba, ali tako\u0111e pe\u0107nica predstavlja matericu<\/p>\n<p>-\u201eperepekanije\u201d deteta je simbol nesazrelog ploda u maj\u010dinoj utrobi<\/p>\n<p>&#8211; vremensko vra\u0107anje deteta u maj\u010dinu utrobu, vra\u0107anjem u pe\u0107nicu, simbolizuje njegovo ponono ra\u0111anje<\/p>\n<p>&#8211; prevremena smrt deteta simboli\u0161e njegovo prebivanje u drugom svetu i vra\u0107anje u taj svet.<\/p>\n<p>Eto kako su u bajkama, \u010darobnicu Baba Jagu, prikazali kao krvo\u017eednu zlu \u017eenu koja pe\u010de i jede decu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>(deo teksta, koji smo objavili u Ve\u0161ti\u010djoj Reviji broj 10.\u00a0posredstvom Georgi Misheva,\u00a0 autorke:\u00a0Valentine Ponomareve ) Verovalo se da, ako je dete ro\u0111eno prerano, ako je ono bolestno ili slabo, to zna\u010di da \u201enije sazrelo\u201d u maternici. A ako je tako, onda je bilo potrebno da se dovede na \u201enu\u017ene uslove\u201d, ne samo da pre\u017eivi, nego [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":12008,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-12007","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/vesticjarevija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12007"}],"collection":[{"href":"http:\/\/vesticjarevija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/vesticjarevija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/vesticjarevija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/vesticjarevija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12007"}],"version-history":[{"count":0,"href":"http:\/\/vesticjarevija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12007\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/vesticjarevija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/12008"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/vesticjarevija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12007"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/vesticjarevija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12007"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/vesticjarevija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12007"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}