Drevni ritual zavetovanja na ljubav (Handfasting)

( objavljeno u Veštičjoj Reviji broj 10. – autor: Dancewithim)

„Handfasting” (bukvalni prijevod: „vezivanje ruku” ) predstavlja drevnu ceremoniju zavetovanja na zajednički život dvoje mladih, što simboliše vječno jedinstvo pred Bogom. Postoje razna tumačenja njegovog značenja: jedni smatraju da se tako ojačava bračna zajednica, drugi vjeruju da se vezivanjem ruku obeybeđuje plodnost i sreća u braku. Ima i onih koji tvrde da se na ovaj način muž i žena štite od loših događaja. Vezivanje se vrši kanapom, šalom, trakama u boji itd. Običaj je potekao iz paganske, prehrišćanske zajednice ali su ga kasnije mnogi preuzeli i modifikovali shodno svojim vjerovanjima. Rimljani su vezivali ruke mladenaca vijencem od cvijeća, obično magnolije ili zove, Grci su takođe imali slično. U hrvatskim Kotarima sveštenik vezuje ruke mladencima maramom koja posle venčanja ostaje kod njega, a ovaj običaj poznat je i u Bačkoj. U Srbiji sveštenik spoja ruke mladenaca svilenom maramom ili peškirom koji, takođe, posle venčanja ostaje njemu. U Škotskoj i Irskoj ovakav način spajanja dvoje ljudi je važilo za „zvaničnu”, ceremoniju koja se obavljala pre nego što je crkva preuzela. Etnolozi objašnjavaju da vezivanje ruku može predstavljati znak vere i odanosti koje dve osobe daju jedna drugoj. Otuda i potiču reči „zaručiti se”, „zaručnik”, „zaručnica”.

Paganske vjere i tradicije su oduvijek bile tradicije slavlja, vina, hrane, hedonizma, šale i pjesme, dakle radost ne smije izbjeći ovako sveti obred! Postoje različite varijacije ovog obreda, ali uglavnom ritual bi započinjao čišćenjem prostora na kom će se obaviti, zatim fizičkim vezivanjem ruku i razmenom izjava ljubavi i obećanja o zajedničkom životu. Negde bi nakon toga par preskočio metlu kao simbol čišćenje prethodnog života i nov početak. Negde se preskače mač za odsijecanje starog života, no da prikažemo kako to izgleda kod nas:

Potrebno je naložiti krijes (po kojemu su, možda, istrijanski Krsnici/Kresnici dobili ime zbog običaja da na velike blagdane pale vatre na raskrižjima (izvor: „Štorice od strig i štriguni”. Drago Orlić, naklada ZORO, 1986.), svećenica koja preuzima dramsku ulogu Majke Prirode, mali, bučni „Maljčik” koji preuzima ulogu podmetača, prevaranta i šaljivdžije (uvijek je tu neki pijani ujak, računaj na njega…) čiji identitet nitko ne smije reći dok podvaljuje gostima i mladencima, kum i kuma kao svjedoci, i naravno, obitelj, prijatelji, neprijatelji… Od oruđa, potreban je medeni kolačić (medenjak), mač (Boginjin simbol), crveni konopac, i odabrana odjeća koju nose mladenci. Hrana, piće i glazbeni instrumenti, naravno.

Nakon što je naložen krijes, svećenica staje pred njega, okrenuta leđima, a prisutni se okupe u krugu. Ona tada svečano otvara ritual: -„Sretni se sastali!” na što joj prisutni odgovaraju istim pozdravom. Svećenica podiže mač:

 „Blagoslovljena Kolijevka More!

Zibaj nas i dalje!

Blagoslovljena Dadilja Zemlja!

Brinut ćemo o tebi!

Blagoslovljeno Sunce, izvor života, sjaj na nas!

Blagoslovljen Mjesec, nadahnjuj nas i dalje!

Blagoslovljene zvijezde, neka jos mnogi parovi razmjenjuju poljupce pod vama!”

Zatim proziva mladence njihovim plemenskim imenom i oni istupaju pred nju. Govori im da se svi parovi svađaju, ali se izmire, da trebaju razumjeti jedno drugog, uvijek nalaziti rješenje.Tada ih upita jesu li spremni uči u brak. Naravno, odgovor je „DA”, zatim im ona veže ruke crvenim konopcem u Pentagramski čvor (trostruk, zatim dvostruk iznad njega), i daje im medenjak koji zajedno zagrizu da bi im „život bio meden”. –„Zrake Sunca za vas,  na vas! Vjenčani ste u očima Boginje!”.  Tada ostatak okupljenih mora proizvesti što jaču buku, vrištanje, lupanje u instrumente, i uzimaju ih na ruke i triput provode oko vatre kao znak Svetog Trojstva (Boginja, Rogati Lovac i njihova Vječna Ljubav), sve popraćeno pjesmom. Mladenka baca svoj cvjetni vijenac u gomilu, jer se vjeruje da će se onaj tko dohvati vijenac sljedeći oženiti. Nerazvezan konopac se sačuva i poslije godine i jednog dana se pokazuju svećenici kao znak da žele da im se brak nastavi, jer stara je izreka „Nemojte se ženiti dok zajedno ne pojedete kilogram soli”, što znači da se morate međusobno upoznati.

Ostatak rituala je standardan – svećenica zatraži:-„VINA! KOLAČA!” i hrana i piće se dijele uokolo, sa puno šala i glazbe. Maljčik se šali sa mladencima, sa gostima a i nekad sam zbija šale na njihov račun, dodaje ocat u vino, potajno gađa trulim voćem, izlije kantu vode po mladencima, ili nagovori prisutne da ih uhvate za sve četiri i bace u more, sve uz puno smijeha i psovki. Značenje toga je da mladenci uz osmijeh prihvate sve zajedničke životne probleme i zajedno ih nadvladaju.

Kada mladenci krenu na noćenje, svećenica  objavljuje: – „Sretni se sastali,sretni se rastali!”, i svi nastave sa zabavom dok mladenci noće.

Neka vjerovanja kažu da je svima tijekom ceremonije zabranjeno imati novac uz sebe jer je od davnina novac smatran zlom, iako mladenci mogu imati po nekoliko kovanica u đepovima „da im nikad ne usfali”. Mladoženja može imati neki šiljast, željezni predmet u džepu, kao zahrđao, stari čavao ili klin, ili ključ, kod Talijana i feferon ili rog neke životinje (tzv. CORNI) da ne izgubi mušku snagu, a žena kamen sa rupom ili školjku, simbol ženstvenosti. Poznata je i ona poštapalica gdje se mladenci bore tko će kome prvi stati na stopalo, i onaj tko uspije, kaže „Što je tvoje, to je moje, što je moje, to je SAMO moje!”. Mladenkin vijenac treba sadržavati žito i divlje ruže/šipak, simboli plodnosti, i nikad se ne smije rasplesti od onog tko ga je uhvatio, stavlja se na sušenje. Nekadašnji običaji su uključivali i „podmetanje lažne mlade”, odnosno bradatog muškarca koji glumi mladu i krađu mladenke (oba običaja potječu iz stare Grčke, gdje muž nasilno odvodi mladu, koja zatim ošiša kosu i pristupa vojsci, glumeći muškarca da bi se mogla sastajati sa ljubavi).

Mladenci zatim kreću na „medeni mjesec”, koji korijene vuče iz Perzije, preko Grčke, do nas. Tada su, naime, mladenci svaki dan jeli med da bi im se osigurala plodnost.

Zatim slijedi darivanje započeto riječima: „Isprsite se malo sa poklonima, molim!“

A završava: „Zrake Sunca na vas, vodite ljubav!“

 

 

 

 

Translate »