(deo teksta koji je objavljen u Veštičjoj Reviji broj 19. – izvor: URS Staroslavci)
Vesna je kod Slovena boginja proleća, a povezivana je i sa mladošću i buđenjem prirode. Proleće je počinjalo posle prolećne ravnodnevnice, kada dan, prvi put u toku godine, postaje duži od noći. Ove godine je to 21. derikože (marta). Vesna je boginja koja je kod naroda bila omiljena jer je smenjivala vladavinu zime i smrti, odnosno Morane. Morana je vladala zimom, periodom koji su Sloveni povezivali sa smrću. Zima je u to vreme bila obeležena nedostatkom hrane i raznim bolestima koje prouzrokuje hladnoća. Samim tim, stopa smrtnosti tada je bila najveća. Vesna donosi zelena polja, cvetanje, prijatno vreme pogodnije za život i rad. Ovim promenama u prirodi Vesna donosi radost u domove Slovena.
Proleće su Sloveni slavili upravo iz razloga što pobeđuje zimu i predstavlja najavu za letnje doba. Kako je proleće u narodu simbolizovalo početak lepog doba, kad priroda cveta, budi se, ponovo rađa i život se obnavlja, tako je i Vesna dobila ulogu boginje mladosti i lepote. Moguće je da su na Vesnin dan, kao i na Jarilov, formirane povorke devojaka koje su izvodile obredne igre, pevajući pesme za plodnost, zdravlje i napredak, namenjene ukućanima čije kuće bi obilazile. U vreme oko Vesninog praznika počinje i „vrbopuc”, period kada se javljaju pupoljci na vrbama i, kako se u narodu veruje, jača polni nagon kod žena. Čim svane jutro, mladići i devojke (koji su bili celu noć budni proslavljajući Mladence) odlazili su i brali grančice vrbe kojima su se kitili, ali i međusobno šibali govoreći:
„Da si zdrav/a kao dren, da si brz/a kao jelen, da se ugojiš kao svinja i da rasteš kao vrba!” Vrba je uopšte korišćena kao biljka napretka, te su se tako grančicama vrbe šibali i jaganjci i opasivale posude sa mlekom da mleko brže „naraste”. Vrba je i mesto gde se okupljaju vodene vile, rusalke, što je takođe u vezi sa povorkama devojaka (kasnije nazivanim lazarice, kraljice itd.) koje su možda nekada simbolično predstavljale baš te vile. Na mestima pored vode, gde rastu vrbe, bila su obavljana i ritualna kupanja na Mladence pre izlaska sunca i pre branja grančica. Jasno je da postoji povezanost vrbe i ženskih božanstava (na prvom mestu Vesne) kao i povezanost sa ženama uopšte. Poznato nam je da su se žene opasivale vrbinim grančicama verujući da će to poboljšati njihovo zdravlje.
Jedan od sačuvanih običaja širom slovenskog podneblja je i farbanje i šaranje jaja u proleće, obično u crvenu boju. Jaje je simbolizovalo Sunce, vatru i toplinu, koju je Vesna donosila svojim dolaskom. Postoje verovanja da se bojenje jaja obavljalo nekada baš na Vesnin dan.
Od Vesninog dana pa do Biljnog petka ne bere se cveće, jer postoji verovanje da se u to vreme duše umrlih mogu nalaziti u cvetovima. Spomen na običaje posvećene boginji Vesni delimično su sačuvali pravoslavni hrišćanski praznici: Uskrs, Vrbica, Cveti i Mladenci ...